U zaštićenoj povijesnoj zgradi u Ilici smještena je zlatarnica Bashota, najstariji umjetnički zlatarski obrt u Zagrebu koji je prošle godine obilježio 100. obljetnicu rada
Krenete li Ilicom od Trga bana Jelačića prema zapadu, na potezu do Britanca naići ćete na desetak zlatarnica i trgovina s nakitom – od onih s dragocjenim zlatom i srebrom, do onih koje nude povoljniju bižuteriju. Među svima njima izdvaja se jedna nešto drugačija; zlatarnica koja se ponudom nakita, dugom obiteljskom tradicijom i poslovnom filozofijom. ipak razlikuje od svih ostalih. Nedaleko Frankopanske ulice, u zaštićenoj povijesnoj zgradi, smještena je zlatarnica Bashota, najstariji umjetnički zlatarski obrt u Zagrebu koji je prošle godine obilježio 100. obljetnicu rada.
Unutra, iza elegantnog starinskog pulta, dočekali su nas srdačni Đuro Bashota i Maja Kundih – otac i kći – koji zajednički vode obiteljski posao. U dućanu je živahno: dvije djevojke biraju narukvice, poznata modna dizajnerica isprobava egzotične naušnice, stalni kupci navraćaju donoseći dragocjene naslijeđene komade na obnovu, a neki poznanici svrate tek da pozdrave i škicnu što je novo u ponudi. A u ponudi je štošta: od tradicijskog do modernog nakita, od komada rađenih u stilu art décoa tehnikama s početka 20. stoljeća, sve do suvenira s motivima nadahnutim tradicijom Zagreba i okolice. U njihovoj se obiteljskoj radionici, ističu, apsolutno sve izrađuje ručno, i to od najkvalitetnijih materijala: zlata, srebra i dragog kamenja. Svaki je komad unikatan i rijetko se dogodi da u ponudi imaju više istih primjeraka.
Budući da su po definiciji umjetnički i tradicijski obrt, donesen nakit po potrebi i popravljaju, prepravljaju, restauriraju stare predmete ili izrađuju nove komade po narudžbi.
– Stalo nam je do toga da se naš nakit nosi, a ne da stoji u ladici. Kad bi ljudi znali koliko promišljamo oko svakog komada, zacijelo bi zaključili da pretjerujemo – govori nam Maja, koja se ocu priključila 2001. godine i sprema se da jednog dana samostalno vodi posao nastavljajući dugu obiteljsku tradiciju.
ZAGREBAČKI NAKIT-SUVENIR
Za svaki komad nakita, kaže, točno zna kada je napravljen i kupljen jer svaki ima neku svoju priču.
– Kad osoba koja je kod nas već kupovala uđe u dućan, možda se neću odmah sjetiti lica, ali nakita hoću. Evo, baš je jučer naišla jedna gospođa s predivnim prstenom u art déco stilu. Odmah sam ga prepoznala – bio je to naš prsten, kupio joj ga je suprug prije tridesetak godina – prisjeća se.
Dodaje kako im često dolaze Hrvati koji su emigrirali u SAD, Australiju ili Argentinu i ponosno pokazuju vjenčano prstenje koje su kupili kod njezina oca ili djeda, oduševljeni što zlatarnica i dalje radi i što je ostala u vlasništvu obitelji.
– Moj pradjed imao je viziju da potomci obitelji koje su u ono doba kupovale kod njega, jednoga dana kupuju kod nas. I to se, srećom, obistinilo – naš se nakit nasljeđuje generacijama i mi doista odrastamo zajedno s našim mušterijama. Nismo u tom smislu obična trgovina jer svaki komad zaista doživljavamo kao svoje umjetničko djelo. Moj se tata jako teško od njih odvaja, najradije bi sve zadržao za sebe – smije se.
Najpopularnija među kupcima je kolekcija suvenira nastala 2009. godine uz stručno savjetovanje s Etnografskim muzejom. Obuhvaća naušnice, privjeske, broševe, prstenje i narukvice s motivima licitara, drvenih dječjih igračaka, novčića, narodnih nošnji, šestinskih kišobrana i drugih simbola inspiriranih zagrebačkom kulturnom i folklornom baštinom.
– Ideju smo dobili od kupaca-turista koji su tražili nešto autentično, a mi smo im nudili morčiće, dalmatinske naušnice, filigranske ogrlice… Tipičan zagrebački suvenir u obliku nakita nije postojao. Nakon dugog promišljanja osmislili smo i zaštitili tu našu kolekciju s pedesetak motiva, a za koju smo osvajali prve nagrade i niz priznanja te stekli oznaku Izvorno hrvatsko. Kolekcija je i dalje jako tražena, a osim turista često ih kupuju i domaći ljudi kada idu na putovanja pa taj nakit nose nekome na dar – kaže nam Maja.
Dok razgledavamo šaroliku kolekciju licitarskih srca, od kojih je baš svako unikatno, gospodin Bashota ukratko nas upoznaje s procesom njihove ručne izrade. Podloga se ručno izrađuje uz pomoć kalupa u srebru ili zlatu, nakon čega slijedi proces bojanja i preciznog iscrtavanja tankim kistom.
– Tek kad se ljudi pomnije zagledaju, shvate koliko na svakom tom srcu ima detalja. Svaka točkica i svaka boja peku se nekoliko sati. Kad bi neki ekonomist krenuo računati koliko je tu sati rada uloženo, zaključio bi da je potpuno neisplativo. Ipak, nas to veseli i ne gledamo sve kroz novac, nego želimo da smo zadovoljni s krajnjim proizvodom – veli Đuro Bashota, 74-godišnjak koji je svakodnevno u dućanu, puno radno vrijeme. To ga, tvrdi, održava vitalnim.
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: privatna arhiva
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
